Karnozin i Anti-age delovanje

Prosto je neverovatno kako jedan takav mali dipeptidni molekul može imati tako veliku ulogu u podmlađivanju organizma. Interesantno je da je postojala glasina da je Boris Jeljcin dugo uzimao “ruski super-vitamin” -karnozin i stoga je izgledao 10 godina mlađi.

Karnozin Extra ima izuzetnu sposobnost podmlađivanja ćelija u procesu starenja i čini ih potpuno funkcionalnim i zdravim. Pre nego što su bili poznati rezultati istraživanja karnozina, pretpostavljalo se da se stare ćelije ne mogu podmladiti. Nedavne studije pokazale su da karnozin povećava vreme između ćelijskih deoba i istovremeno povećava broj deoba. To znači da se život ćelije značajno produžava, a zavisnost je direktna – više karnozina, duži vremenski period između deoba i veći broj deoba.

Brojne naučne publikacije pokazale su da karnozin ima veliki potencijal u borbi protiv starenja zbog svoje izvanredne sposobnosti zaštite i jačanja funkcionalne aktivnosti osnovnih jedinica koje grade organizam, kao što su ćelije, DNK i lipidi. Karnozin se s pravom može nazvati jedinjenjem koje produžava život. S obzirom da je apsolutno siguran, prirodno se nalazi u organizmu i hrani, a potvrdjeno je i da produžava život u kulturama ćelija humanog i životnjskog porekla, smatra se fundamentalnom supstancom za produženje života. Njegova antioksidativna, zaštitna, hemijska i anti-glikacijska aktivnost doprinose normalnom funkcionisanju ćelija.

Karakteristika karnozina da usporava proces starenja nije samo posledica njegovog antioksidativnog delovanja. Još jedan mehanizam kojim karnozin štiti ćelije od oksidativnog stresa je sposobnost da se stvori helatni kompleks, što je objasnio tim profesora Brusa N. Amesa sa Univerziteta Berkeley u Los Angelesu. Formiranje helata sa teškim metalima – kao što su kadmijum, bakar, gvožđe, živa – sprečavaju učešće ovih metala u štetnim reakcijama sa peroksidima.

Poslednja istraživanja dokazuju da pacijenti koji uzimaju karnozin određeno vreme (6 do 12 meseci), izgledaju mlađe nego pre upotrebe. Ovo podržava pronalaske laboratorijskih istraživanja i druge eksperimente, koji pokazuju da karnozin može da podmladi ćelijsku kulturu, kao i da potisne vidljive znake starenja živih organizama (laboratorijskih životinja). Tokom ovih istraživanja karnozin je značajno odložio razvoj kožnih nabora u predelu oka, krivljenje kičme, tipične manifestacije starenja. Šta više, ne samo što su miševi koji su dobijali karnozin izgledali mlađe u odnosu na one u kontrolnoj grupi (bez karnozina), nego su i dostizali 20% duži životni vek.

Moguće je objasniti anti-age efekat poređenjem dejstva čistog karnozina i proizvoda koji nastaju degradacijom karnozina u krvi. Oni nastaju dejstvom specifičnog enzima karnozinaze koji rezultira akumulacijom histidina i beta-alanina. Da bi se dokazale ove razlike, u eksperimentima se koristio Drosophila melanogaster, koji ne poseduje enzime koji razgrađuju karnozin. U ovim eksperimentima je dokazan sličan i još snažniji efekat na održivost života upotrebom karnozina, a gde karnozinaza nije bila prisutna. Ovo sugeriše da sam karnozin (a ne proizvodi njegove enzimske degradacije) pokazuje očiglednu zaštitu života ćelija. U zaključku, upotreba prirodnog antioksidativnog i  anti-glikacionog agensa karnozina može otvoriti nova poglavlja i strategije u savremenoj geroprotekciji.

Normalne ćelije stare, kao što stare i njihove replikacione sposobnosti, tj. broj deoba. Skraćenje DNK telomera se dešava pri svakoj deobi (telomera=marginalni kompleks DNK sa proteinom koji štiti vrhove hromozoma). Ovo skraćenje DNK posle svake deobe uzrokuje stvaranje takozvanog  signala uništenja DNK (DNA-damage signal) i u određenom momentu aktivira se p53 (tumor protein). Neke vrste hemoterapija indukuju ovako brzo starenje malignih, ali i zdravih ćelija. Nasuprot njima, karnozin ima jaku sposobnost da obrne znake starenja ćelija kože (fibroblaste) i vrati njihovu funkcionalnost, zajedno sa produžetkom njihovog života. Ovakva dejstva su karakteristični efekti karnozina i služe za prevenciju svih formi štetnih promena u molekulima proteina i fosfolipida, takođe za značajno ograničenje skraćenja DNK telomera, da bi sprečili oštećenja DNK. Ograničenje u broju ćelijskih deoba se zove Hejflikova granica. To je maksimalan broj ćelijskih deoba koje se dogode pre njene destrukcije. Hejflikova granica se odnosi na smrtnost ćelije. U stvari, većina ćelija se regeneriše kada se deobom podeli na dve ćerke ćelije. Kada ćelije dostignu Hejflikovovu granicu, dolazi do starenja ćelije.Ćelije koje stare su još žive, ali više nisu sposobne da vrše deobu, oštećene su im struktura i funkcionalnost.

 Ljudski fibroblasti su veoma pogodni za kultivisanje i laboratorijska istraživanja. Kulture ostarelih fibroblasta se ne mogu zameniti mlađim, koje su prilično usklađene i formiraju grupe paralelnih vlakana. Nasuprot tome, stari fibroblasti su granulirani, različite veličine, ne grupišu se i njihova vlakana su nepravilna i različite veličine – izgube sposobnost da grade pravilne forme. Ove važne karakteristike starih ćelija se nazivaju adultni fenotip (dok mlade ćelije predstavljaju juvenilni fenotip). Pod vođstvom doktora Mekfarlenda (McFarland), australijskog naučnika, izvršen je izuzetan niz eksperimenata kojima su dokazali da karnozin podmlađuje ćelije koje stare. Posebno je zanimljivo sledeće – kada se ćelije koje stare stave u kulturu obogaćenu karnozinom, one pokazuju ne samo fenotipske promene od starih do mladih, nego se poveća i njihova sposobnost deobe. Oni su ponovo pokazali svoju sposobnost organizacije, postaju usklađeni i grade organizovane grupe vlakana. Kada se vrate u kulturu bez karnozina, znaci starenja se vraćaju brzo. Kada se iste ćelije opet stave u kulturu sa karnozinom, ponovo pokažu osobine juvenilnog fenotipa. Ovo je ponovljeno sa istim ćelijama više puta i uvek je pokazivalo iste rezultate. Šta više, karnozin je značajno produžio život starih ćelija. Kasnije su ovi eksperimenti bili potvrđeni i od strane britanskih naučnika na čelu sa doktorom Alanom Hipkinsom (Alan Hipkiss).

Karnozin odlaže procese starenja u kulturi ljudskih fibroblasta i može da promeni adultni fenotip u juvenilni fenotip. Bez obzira na pozitivne osobine antioksidanasa da uklone slobodne radikale, oni nikada nisu pokazali sposobnosti da spreče starenje kao karnozin. Ovo su samo udružene, dodatne osobine karnozina u delovanju na procese starenja. Posebno se primećuje da je karnozin sposoban da reaguje sa karbonilnim grupama i da formira „karnozinilovane” polipeptide (adukte), što potiskuje procese starenja i smanjuje formacije oštećenih proteina, koje su tipične za te procese.

Revitalizujući efekat karnozina, na fibroblaste, takođe objašnjava zašto se značajno poboljšalo zarastanje rana posle hirurških intervencija.

 Ćelije koje stare takođe proizvode adhezione molekule koji uzrokuju zadebljanje zidova krvnih sudova i njihovu krtost (ateroskleroza).  Ove ćelije proizvode i druge dodatne razarajuće enzime i antiinflamatorne citokine, koji deluju u udaljenim delovima tela (transportuju se kroz krv). Na ovaj način, relativno mala količina starih ćelija uzrokuje velike promene u funkciji i integritetu kože. Ćelije starenja se akumuliraju u svim organima i tkivima gde dolazi do apoptoze (programirana ćelijska smrt) i do degenerativnog procesa starenja. Osim toga, izobličenje mikroskopskog okruženja akumuliranim ćelijama starenja može biti razlog za povećanu incidencu malignih bolesti kod starijih osoba.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2874395/